Stižu nam sesvete pa objavljujemo jedan tekst o župi Svetog Trojstva kojoj i Vukosavljevica pripada. Autor teksta je Stjepan Sulimanac koji je uvijek srcem pisao o našem kraju. Tekst je objavljen 1987. godine u Danici (Hrvatski katolički kalendar) koju izdaje Hrvatsko književno društvo Sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba.
Crkva Sv. Trojstva u Turnašici sa svojim zvonikom-tornjem uzdiže se na obronku Bilogore kao golubica, uzdignute glave u svome gnijezdu, promatrajući svoje sestre crkve naše srednje Podravine: u Pitomači, Starom Gracu, Podravskim Sesvetama, Kloštar Kalinovcu, Špišić-Bukovici, Virovitici i dalje.
Ova nekada dosta prostrana i bogata župa, sada manje poznata i skoro zaboravljena, prilično je siromašna. Velike promjene nastale su posljednjih pedeset godina. Da bismo imali približnu sliku ove naše podravske župe, moramo se uputiti jednim redoslijedom u prošlost.
Sadašnji župnik Juraj Prelec prije godinu dana došao je u Turnašicu iz Zlatara, gdje je bio kapelan. On je naslijedio Josipa Zidarića koji je bio privremenim upraviteljem župe u Turnašici, a ujedno i kapelan u Pitomači. U župu, kojom je upravljao godinu dana, Zidarić je došao kad je umirovljen bio župnik pok. Petar Široki, koji je upravljao župom deset godina. Po njegovom upravom crkva je lijepo obnovljena. Taj, sada već pokojni, Petar Široki došao je na mjesto umirovljenoga (sada također pokojnoga) Jakše Marijanovića, koji je upravljao župom jedanaest godina.
Prije Marijanovića oko petnaest godina župnik u Turnašici bio je pokojni Ivan Balenović, koji je umro u Daruvaru. On je u teškim ratnim nevoljama uspio spasiti župu od uništenja. Kratko vrijeme prije Balenovića župom je upravljao August Zeljak, nasljednik pokojnog Ćirila Gösla, Ćiril je došao poslije smrti župnika Vladimira Vrbanića, koji je umro u Turnašici, u župnom stanu, god. 1923. Vrbanić je naslijedio župnika pok. Miju Domitrovića, koji je vodio župu dugi niz godina druge polovice 19. st. i početka 20. stoljeća.
Evo to su bili upravitelji župe Turnašica u posljednjih stotinu godina. Nešto više treba reći o župniku Miji Domitroviću i o njegovu župnikovanju. Za njegove uprave Turnašica je bila jedna od najboljih župa u Podravini. Bilo je to razdoblje najvećeg ugleda i slave turnašičke župe. U to je doba vjerski život cvao. Ljude je privlačio u crkvu upravo sam župnik Mijo Domitrović, veliki propovjednik i tumač Evanđelja. Bio je dekan, član mnogih društava u Zagrebu, među njima i Društva sv. Jeronima. Gorljivi starčevićanac i borac za ideale nekadašnje Starčevićeve stranke prava. Župa je tada posjedovala šest jutara vinograda, šezdeset jutara lijepe oranice, oko pet jutara livada, deset krava i četiri konja. O konjima su se brinula dva kočijaša. U sklopu župe bilo je pet sela, među njima i današnja župa Stari Gradac.
Ako odemo još dublje u prošlost, susrest ćemo župnika Vjekoslava Grgesine, Kosa i još nekih. U crkvi su pokopana dvojica ili trojica turnašičkih župnika, ali nam njihova imena nisu poznata. Ono što je bilo unatrag dvije stotine godina, izgubilo se u sjećanju.
Na unutarnjim vratima zvonika čitamo jedva primjetno godinu 1779. To je godina kada su ova vrata postavljena. O vremenu utemeljenja odnosno gradnje crkve nema podataka. U Općem šematizmu Katoličke crkve stoji da je župa u Turnašici ustanovljena 1741, a da je crkva Presv. Trojstva sagrađena 1742. i obnovljena 1938. Godina postavljanja unutarnjih vrata zvonika poklapa se s vremenom oslobođenja Slavonije od turske vlasti. Od tada je crkva sve bolje popravljanja i dograđivana. Zna se da je davno prije turskih vremena u Turnašici postojala crkva.
Ime Turnašica dolazi od Turn ili Turen. U rimsko doba bila je tu kula-promatračnica i stražarnica, s koje su rimski vojnici nadzirali cestu koja je baš ovuda prolazila – od Osijeka (Mursa) do Ptuja (Poetovio). Po predaji je ova rimska kula služila kao zvonik kršćanske crkve u Turnašici. Taj turn ili turen, kako rekosmo, dao je ime i mjestu i župi . Temelji, dakle, i crkve i župe su rimski, stari dvije tisuće godina.
Dolaskom Hrvata u ove krajeve i proširenjem kršćanstva, rimski Turen se nadograđuje i već u prvim danima naše hrvatske državnosti na ovom tlu postaje sveti hram naših pradjedova. Na području župe, u Sedlarici, gdje je danas nova kapelica, nekada je bila crkva koja se spominje u ispravama god. 1334.
Tako smo trenom preletjeli tragovima prošlosti naše drage župe Turnašice. Na koncu nešto i o radu i življenju u ovoj župi, nekada i sada. Obronci Bilo-gore na kojima se nalazi područje župe Turnašica, do davnina su bili poznati po vinogradima. Smatra se da je vinova loza na bilogorske obronke došla s Fruške gore, gdje ju je zasadio rimski car Prob donijevši je iz Egipta. Vinogorja su u starini rađala bijelim i crnim grožđem (bjelina i crnina). Posljednjih stoljeća gajila se poglavito kadarka, koju je uništila bolest. Nestalo je kadarke, nestalo je i starih vinograda. Umukle su stoljetne pjesme kopača i vinogradara. Kao najunosnija biljka sada se sadi duhan.
Život u župi Turnašici naglo se i potpuno izmijenio. Ostao je samo rimski i hrvatski turen, ostala je crkva Sv. Trojstva. Nad predikaonicom ostao je natpis: “Blago onima koji riječ Božju slušaju, te je u srcima zasađuju.”
Promjene župnika nakon razdoblja kojeg je opisao pok. Stjepan Sulimanac postale su češće. Župnika Jurja Preleca (popularno zvanog Jure) naslijedio je vlč. Ivan Žmegač, nakon kojeg je župu preuzeo Branko Švogor, potom Ivan Mlikota, pa Josip Vračarić, pa Pejo Uršulić, dok nije župnik postao vlč. Mihael Kos.
Na našoj facebook stranici možete vidjeti album s fotografijama Turnašice iz zraka.
Vukosavljevica 